Smještaj životinja u eko proizvodnji

Izolacija, grijanje i ventilacija objekta moraju osigurati da protok zraka, razina prašine, temperatura, relativna vlažnost zraka i koncentracija plina budu unutar granica koje nisu škodljive za životinje. U objektu treba osigurati prirodnu ventilaciju i ulazak svjetlosti.

Nastamba za životinje nije obvezna u područjima s odgovarajućim klimatskim uvjetima koji životinjama omogućavaju da žive na otvorenom. Broj životinja po jedinici površine u objektima mora osigurati udobnost, dobrobit i ispunjavati potrebe svojstvene vrsti životinje koje u prvom redu ovise o vrsti, pasmini i dobi životinja. Mora se voditi računa o potrebama ponašanja životinja ovisno o veličini skupine i spolu životinja. Broj životinja po jedinici površine mora biti takav da osigurava dobrobit životinja na način da imaju dovoljno prostora za prirodno stajanje, ležanje, okretanje, njegovanje, odnosno za sve prirodne položaje tijela i sve prirodne kretnje kao što je rastezanje i lamatanje krilima.

Najmanja dozvoljena površina za zatvorene i otvorene prostore, te ostala obilježja smještaja za različite vrste i kategorije životinja navedeni su u Pravilniku o ekološkoj proizvodnji bilja i životinja, NN 1/13.

Posebni uvjeti smještaja i postupaka uzgoja za sisavce

Objekti za smještaj životinja moraju imati glatke, ali ne skliske podove. Najmanje polovica površine zatvorenog prostora iz Priloga III. ovoga Pravilnika mora biti puna, što znači da konstrukcija nije rešetkasta.

Smještaj mora imati udobnu, čistu i suhu dovoljno veliku površinu za ležanje/odmaranje koja se sastoji od čvrste konstrukcije koja nije rešetkasta. Površina za odmaranje mora imati suho i dovoljno široko ležište te biti dobro ispunjena steljom. Stelja se sastoji od slame ili drugog odgovarajućeg prirodnog materijala. Stelja se može oplemeniti i obogatiti bilo kojim mineralnim proizvodom iz Priloga I. ovoga Pravilnika.

Uvažavajući odredbe Pravilnika o minimalnim uvjetima za zaštitu teladi smještaj teladi u pojedinačne odjeljke nakon dobi od osam tjedana je zabranjen.

Uvažavajući odredbe Pravilnika o minimalnim uvjetima za zaštitu svinja (»Narodne novine« br. 119/10.) krmače moraju biti u skupini, osim u posljednjem stadiju bređosti i tijekom laktacije.

Prasad se ne smije držati na podovima bez nagiba ili u kavezima za prasad. Površine na kojima se svinje kreću moraju omogućavati izgnojavanje te rovanje. Kao materijali za rovanje se mogu koristiti različiti supstrati.

Posebni uvjeti za smještaj i postupci uzgoja peradi

Perad se ne smije držati u kavezima. Vodena perad mora imati pristup tekućici, ribnjaku, jezeru ili bazenu kada vremenski i higijenski uvjeti to dozvoljavaju, kako bi se zadovoljile posebne potrebe njihove vrste i zahtjevi za dobrobit životinja.

Objekti za perad moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

a) najmanje jedna trećina površine poda mora biti puna, odnosno, nije rešetkaste konstrukcije te pokrivena steljom kao što je slama, strugotina drva, pijesak ili treset;

b) u objektima za nesilice, dovoljno velika površina poda mora biti dostupna za izgnojavanje;

c) moraju imati prečke koje veličinom i brojem odgovaraju veličini jata navedene Prilogom III. ovoga Pravilnika;

d) moraju imati otvore za ulaz i izlaz dostatne veličine za prolaz ptice, te imati sveukupnu dužinu od najmanje 4 m na 100 m2 objekta;

e) peradarski objekt ne smije sadržavati više od:

– 4800 pilića,

– 3000 nesilica,

– 5200 biserki,

– 4000 ženskih ili 3200 muških mošusnih ili pekinških patki ili drugih sojeva pataka,

– 2500 kopuna, gusaka ili purana;

f) ukupna korisna površina peradarskih objekata za tov bilo koje jedinice ne smije biti veća od 1600 m2;

g) peradarski objekti moraju biti izgrađeni na način da je svim pticama omogućen jednostavan pristup površini na otvorenom.

Prirodno svjetlo se može nadopuniti umjetnim kako bi se osiguralo najviše 16 sati svjetla dnevno s neprekidnim vremenom odmora tijekom noći, bez umjetnog svjetla u trajanju od najmanje osam sati. Kako bi se spriječilo korištenje intenzivnih metoda uzgoja, perad se mora ili uzgajati do dostizanja minimalne dobi ili mora potjecati od spororastućih sojeva peradi. Ukoliko subjekti ne koriste spororastuće sojeve peradi, najmanja dopuštena dob pri klanju mora biti sljedeća:

a) 81 dan za piliće,

b) 150 dana za kopune,

c) 49 dana za pekinške patke,

d) 70 dana za ženke mošusne patke,

e) 84 dana za mužjake mošusne patke,

f) 92 dana za divlje patke,

g) 94 dana za biserke,

h) 140 dana za mužjake purana i guske za pečenje,

i) 100 dana za ženke purana.