Turizam kao glavni razvojni pravac ekonomije

Spominjanje turizma kao glavnog razvojnog pravca u ekonomiji potkrepljuje se činjenicama o pozitivnim karakteristikama turizma na lokalitete koji posljedično osjećaju gospodarski prosperitet. Takvu i slične teze smo imali priliku čuti posljednih dana prilikom održavanja manifestacije “Dani hrvatskog turizma” na kojima su sudjelovali gotovo svi predstavnici Vlade RH kao i hrvatske politike.

Kao daljnji razvojni ciljevi u sektoru turizma navedeni su povećanje broja gostiju, broja noćenja, povezivanje poljoprivrednog i turističkog resora kao i strane investicije. Prema navedenom, Hrvatska doista strateški pristupa daljnjem razvoju turizma, očekujući budući godišnji prihod od desetak milijardi eura.

No, ovdje se lako oteti euforičnom dojmu veličanja ovog “sigurnog razvojnog ekonomskog puta” i postaviti nekoliko jednostavnih pitanja. Što ako se sveta krava prestane častiti pa u slučaju bilo kakvih nestabilnosti odluta u sigurnija skrovišta, a Republika Hrvatska ostane bez priljeva od desetak milijardi eura? Kako će to utjecati na njezino gospodarstvo? Koja je moguća brzina prilagodbe u prenamjeni gospodarskog funkcioniranja? Što će se pri tome dogoditi s raspoloživom radnom snagom i tehnologijom?

Nameću se tako mnogobrojna pitanja budući da se radi o sektoru koji je izložen ranjivosti kako zbog geostrateškog položaja Republike Hrvatske, tako i utjecaja stranog kapitala, ali i nesuglasja poljoprivrede i turizma kojemu, nažalost, svjedočimo.

Konkretno, naš odnos prema turizmu se može okarakterizirati kao “Nizozemska bolest” čije posljedice već pomalo osjećamo. Kvalitetno i sveobuhvatno sagledavanje i provođenje turističke politike treba ići u smjeru pozicioniranja turizma kao generatora ostalih gospodarskih aktivnosti odnosno inicijalne poluge razvoja drugih ekonomskih djelatnosti. Jer dosadašnja praksa, kojom se gospodarski subjekti zadovoljavaju turističkim apetitima i ničim više osim toga, je opasna i klimava. S razlogom se pitamo koja je strategija RH u slučaju neželjenih događaja? Koliko je naša ekonomija fleksibilna i koliko je sposobna preorijentirati se na druge ekonomski profiabilne djelatnosti te biti neovisna o turizmu.

Tek onda kada statistički pokazatelji budu suprotni od postojećih, kada udio od turizma u BDP-u bude manji od udjela koje imaju njegove inducirane i indirektne ekonomske djelatnosti, tada će se i turizam prestati promatrati samo kroz prizmu kuhara i konobara.

Bernard Tomašević