Smještaj životinja u eko proizvodnji

Izolacija, grijanje i ventilacija objekta moraju osigurati da protok zraka, razina prašine, temperatura, relativna vlažnost zraka i koncentracija plina budu unutar granica koje nisu škodljive za životinje. U objektu treba osigurati prirodnu ventilaciju i ulazak svjetlosti.

Nastamba za životinje nije obvezna u područjima s odgovarajućim klimatskim uvjetima koji životinjama omogućavaju da žive na otvorenom. Broj životinja po jedinici površine u objektima mora osigurati udobnost, dobrobit i ispunjavati potrebe svojstvene vrsti životinje koje u prvom redu ovise o vrsti, pasmini i dobi životinja. Mora se voditi računa o potrebama ponašanja životinja ovisno o veličini skupine i spolu životinja. Broj životinja po jedinici površine mora biti takav da osigurava dobrobit životinja na način da imaju dovoljno prostora za prirodno stajanje, ležanje, okretanje, njegovanje, odnosno za sve prirodne položaje tijela i sve prirodne kretnje kao što je rastezanje i lamatanje krilima.

Najmanja dozvoljena površina za zatvorene i otvorene prostore, te ostala obilježja smještaja za različite vrste i kategorije životinja navedeni su u Pravilniku o ekološkoj proizvodnji bilja i životinja, NN 1/13.

Posebni uvjeti smještaja i postupaka uzgoja za sisavce

Objekti za smještaj životinja moraju imati glatke, ali ne skliske podove. Najmanje polovica površine zatvorenog prostora iz Priloga III. ovoga Pravilnika mora biti puna, što znači da konstrukcija nije rešetkasta.

Smještaj mora imati udobnu, čistu i suhu dovoljno veliku površinu za ležanje/odmaranje koja se sastoji od čvrste konstrukcije koja nije rešetkasta. Površina za odmaranje mora imati suho i dovoljno široko ležište te biti dobro ispunjena steljom. Stelja se sastoji od slame ili drugog odgovarajućeg prirodnog materijala. Stelja se može oplemeniti i obogatiti bilo kojim mineralnim proizvodom iz Priloga I. ovoga Pravilnika.

Uvažavajući odredbe Pravilnika o minimalnim uvjetima za zaštitu teladi smještaj teladi u pojedinačne odjeljke nakon dobi od osam tjedana je zabranjen.

Uvažavajući odredbe Pravilnika o minimalnim uvjetima za zaštitu svinja (»Narodne novine« br. 119/10.) krmače moraju biti u skupini, osim u posljednjem stadiju bređosti i tijekom laktacije.

Prasad se ne smije držati na podovima bez nagiba ili u kavezima za prasad. Površine na kojima se svinje kreću moraju omogućavati izgnojavanje te rovanje. Kao materijali za rovanje se mogu koristiti različiti supstrati.

Posebni uvjeti za smještaj i postupci uzgoja peradi

Perad se ne smije držati u kavezima. Vodena perad mora imati pristup tekućici, ribnjaku, jezeru ili bazenu kada vremenski i higijenski uvjeti to dozvoljavaju, kako bi se zadovoljile posebne potrebe njihove vrste i zahtjevi za dobrobit životinja.

Objekti za perad moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

a) najmanje jedna trećina površine poda mora biti puna, odnosno, nije rešetkaste konstrukcije te pokrivena steljom kao što je slama, strugotina drva, pijesak ili treset;

b) u objektima za nesilice, dovoljno velika površina poda mora biti dostupna za izgnojavanje;

c) moraju imati prečke koje veličinom i brojem odgovaraju veličini jata navedene Prilogom III. ovoga Pravilnika;

d) moraju imati otvore za ulaz i izlaz dostatne veličine za prolaz ptice, te imati sveukupnu dužinu od najmanje 4 m na 100 m2 objekta;

e) peradarski objekt ne smije sadržavati više od:

– 4800 pilića,

– 3000 nesilica,

– 5200 biserki,

– 4000 ženskih ili 3200 muških mošusnih ili pekinških patki ili drugih sojeva pataka,

– 2500 kopuna, gusaka ili purana;

f) ukupna korisna površina peradarskih objekata za tov bilo koje jedinice ne smije biti veća od 1600 m2;

g) peradarski objekti moraju biti izgrađeni na način da je svim pticama omogućen jednostavan pristup površini na otvorenom.

Prirodno svjetlo se može nadopuniti umjetnim kako bi se osiguralo najviše 16 sati svjetla dnevno s neprekidnim vremenom odmora tijekom noći, bez umjetnog svjetla u trajanju od najmanje osam sati. Kako bi se spriječilo korištenje intenzivnih metoda uzgoja, perad se mora ili uzgajati do dostizanja minimalne dobi ili mora potjecati od spororastućih sojeva peradi. Ukoliko subjekti ne koriste spororastuće sojeve peradi, najmanja dopuštena dob pri klanju mora biti sljedeća:

a) 81 dan za piliće,

b) 150 dana za kopune,

c) 49 dana za pekinške patke,

d) 70 dana za ženke mošusne patke,

e) 84 dana za mužjake mošusne patke,

f) 92 dana za divlje patke,

g) 94 dana za biserke,

h) 140 dana za mužjake purana i guske za pečenje,

i) 100 dana za ženke purana.

Sprečavanje bolesti i veterinarsko liječenje životinja u eko-uzgoju

Zabranjeno je korištenje kemijski sintetiziranih alopatskih veterinarskih lijekova ili antibiotika za preventivno liječenje, osim u slučaju kada životinje obole ili se ozljede i moraju se odmah liječiti, a fitoterapeutski proizvodi nisu djelotvorni u liječenju bolesti ili ozljeda, te ukoliko je liječenje nužno potrebno da bi se izbjegla patnja ili bol životinje, tada se mogu koristiti pod nadzorom veterinara kemijski sintetizirani alopatski veterinarski lijekovi ili antibiotici.

Zabranjeno je korištenje tvari za pospješivanje rasta ili prirasta (uključujući antibiotike, kokcidiostatike i druga umjetna sredstva za pospješivanje rasta) i korištenje hormona ili sličnih tvari za kontrolu razmnožavanja ili za druge namjene (npr. indukcija ili sinkronizacija estrusa).

Za životinje podrijetlom iz neekološke jedinice, moguća je primjena posebnih mjera kao što je pregled ili razdoblje karantene, ovisno o okolnostima.

Objekti, ograde, oprema i pribor moraju biti pravilno očišćeni i dezinficirani kako bi se izbjegla zaraza i razvoj organizama prijenosnika bolesti. Fekalije, urin i nepojedena ili razlivena hrana mora se uklanjati onoliko često, koliko je to potrebno kako bi se mirisi sveli na najmanju moguću mjeru i spriječilo privlačenje insekata ili glodavaca.

Za čišćenje i dezinfekciju opreme i pribora u objektima za životinje mogu se koristiti samo proizvodi navedeni Prilogom VII. Pravilnika o ekološkoj proizvodnji. Sredstva protiv glodavaca (koja se koriste samo u klopkama) i proizvodi navedeni u Prilogu II. Pravilnika, mogu se koristiti za uklanjanje insekata i drugih štetnika u zgradama i drugim objektima u kojima se drže životinje.

Objekti se moraju isprazniti između svakog turnusa peradi. U tom vremenu moraju se očistiti i dezinficirati objekti i oprema. Kada se završi svaki proizvodni turnus peradi, ograđen prostor za perad mora ostati prazan kako bi se bilju omogućilo da ponovno naraste. Razdoblje u kojem ograđeni prostori za perad moraju ostati prazni je minimum 2 tjedna. Subjekt mora čuvati dokumentirane dokaze o poštivanju ovog razdoblja. Zahtjevi ne vrijede za perad koja se ne uzgaja u turnusima, ne drži se u ograđenim prostorima i slobodno se kreće tijekom dana.

Kada se životinja ili grupa životinja liječi više od tri puta tijekom jedne godine (ili više od jednog liječenja ako je njihov životni vijek manji od godine dana) kemijski sintetiziranim alopatskim veterinarskim lijekovima ili antibioticima, s izuzetkom cijepljenja liječenja parazita ili bilo kakva obvezna suzbijanja sukladno veterinarskim propisima, takve životinje ili njihovi proizvodi ne smiju se prodavati kao ekološki i moraju proći prijelazno razdoblje sukladno odredbama ovoga Pravilnika. Subjekt mora voditi evidenciju o načinu liječenja.

Razdoblje između posljednjeg davanja alopatskog veterinarskog lijeka životinji, te dobivanja ekoloških proizvoda od takvih životinja mora biti dvostruko duža od karence propisane člankom 11. Pravilnika o veterinarsko-medicinskim proizvodima (»Narodne novine« br. 30/09, 73/09, 14/10, 146/10, 32/11), a u slučaju da nije propisana iznosi 48 sati.

Sve o uzgoju glista

U uzgoju kalifornijskih glista najdalje se otišlo u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, ali niti te zemlje ne zadovoljavaju ni približno svoje potrebe, a kamoli da se bave izvozom.

Jedna žličica ovog humusa sadrži više mikroorganizama nego što ima ljudi na zemlji. To su organizmi koji ovaj materijal čine živim, kaže Goran Trtanj, dugogodišnji uzgajivač crvene kalifornijske gliste.

Lumbrikultura (uzgoj crvene kalifornijske gliste), tj. proizvodnja lumbrihumusa je posao koji s visokom učinkovitošću štiti okoliš. Kalifornijske gliste su najbolji proizvođači prirodnog, ekološkog humusa koji se koristi u cvjećarstvu, povrtlarstvu i ima široku primjenu u poljoprivredi. Lumbrihumus koji proizvode kalifornijske gliste je najkvalitetnije organsko, biološko gnojivo.

Glista je izuzetno senzibilna životinja te bježi i od najmanjih tragova kemikalija, ne želi ih konzumirati. Ona konzumira samo organski materijal od kojeg proizvodi humus. Lumbrihumus se koristi u maslinarstvu, vinogradarstvu, cvjećarstvu, vrtlarstvu… Osim što popravlja strukturu tla, podiže razinu prozračnosti i pomaže razvoju flore, kako iznad tako i u tlu. Doprinosi i razvoju mikroorganizama koji tlo čine živim. U ekološkoj proizvodnji lumbrihumus je nezamjenjiv jer je dobiven na ekološki način. Lumbrihumusom se prinosi povećavaju od 15 do 60 posto. Unatoč tomu kod nas se kalifornijskim glistama bave rijetki pojedinci, ističe Trtanj koji svoje gliste uzgaja u Smokoviću, u općini Zemunik Donji.

“Jedno leglo zahtijeva dva četvorna metra životnog prostora. Hrana im je sav organski materijal, stajski gnoj i sl. Jedno od važnih obilježja kalifornijske gliste je njezino ubrzano razmnožavanje. Naime, za tri mjeseca od 10 glista dobijete 20 i tako unedogled. Tri mjeseca je vrijeme koje je potrebno da glista dosegne svoju spolnu zrelost i reproducira nove jedinke. Dugovječna je, živi 20-ak godina, a možda i više. Hrane se svim organskim materijalom, odnosno sve što istrune njihova je hrana. Obožavaju kartonske kutije, ali ne dobivate isti humus kada se hrane kartonom ili stajskim gnojem. Humus koji nastaje preradom stajskog gnoja je iznimno kvalitetniji. Glista usisava hranu jer nema zube i izbacuje humus, a da bi usisala kompost on mora biti zreo i izuzetno vlažan. Spolno zrela glista svaki dan konzumira hrane koliko je teška, dakle jedan gram. Od toga 60% izbacuje u obliku humusa, a 40% zadržava za preživljavanje”, kaže Trtanj.

Kalifornijske gliste se uzgajaju upravo zbog proizvodnje lumbrihumusa koji je 10% prirodno, ekološko gnojivo. Tog humusa u nas kao, ni u Europi, nema dovoljno. Radi se o jednom od najdeficitarnijih proizvoda na tržištu koje je veliko i zahtjevno te pruža mogućnost zaposlenja svim zainteresiranim za bavljenjem ovim poslom.

– U uzgoju kalifornijskih glista najdalje se otišlo u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, ali niti te zemlje ne zadovoljavaju ni približno svoje potrebe, a kamoli da se bave izvozom. Jedna žličica ovog humusa sadrži više mikroorganizama nego što ima ljudi na zemlji. To su organizmi koji ovaj materijal čine živim. Isušivanje, ali i previše vlage uništilo bi te mikroorganizme koji čine kvalitetu humusa, što ih je više to je humus kvalitetniji. U humusu kojim proizvodim na temelju analize Agronomskog fakulteta u Zagrebu ima 71,9% mikroorganizama. Da bi humus bio aktivan ne smije imati više od 58% vlažnosti. Višak vlage rješava se na način da se dno ostavi drenažno. Osim toga važno je primjereno uzdržavati gliste kako bi što duže živjele, zaštititi ih od prevelike hladnoće smještanjem u zazidani zatvoreni prostor ili stavljanjem većeg sloja ne do kraja fermentiranog stajskog gnoja na površinu koji ih grije, dok se od velikih vrućina štite zastiranjem slamom, sijenom, kartonskim kutijama i sl., kaže Trtanj.

Sjetva rajčice u zaštićenim prostorima

Rajčica se proizvodi iz presadnica i direktnom sjetvom. Rokovima sadnje prilagođuje se dospijevanje za tržište tako da ono bude prije ili nakon što za berbu dospijeva rajčica iz uzgoja na otvorenom. Proizvodnja rajčice je moguća u grijanim i negrijanim zaštićenim prostorima te na otvorenom.

Rani uzgoj rajčice u grijanim prostorima povećava troškove proizvodnje, ali je i cijena rajčice veća jer dospjeva u ono doba godine kad je nema dovoljno. U priobalnim područjima uzgoj u negrijanim zaštićenim prostorima za ranu proizvodnju počinje sadnjom početkom travnja, iz koje se rajčica počinje brati od sredine lipnja. U kontinentalnim se područjima počinje saditi krajem travnja da bi berba počela početkom srpnja.

Zbog prosječno viših temperatura i više sunčanih dana za proizvodnju rajčice u grijanim zaštićenim prostorima prednost ima priobalno područje gdje se rajčica može saditi krajem siječnja kada za berbu dospijeva od početka travnja. U kontinentalnim područjima uzgoj u grijanim zaštićenim prostorima počinje sadnjom krajem siječnja, a berba počinje krajem travnja. Može se sijati direktno u PVC lončiće, tresetne kocke, lijehe, kontejnere ili Jiffi posude. Koriste se razne kombinacije zrelog stajskog gnoja, zemlje i pijeska te gotovi supstrati (Klasmann supstrat, Brill supstrat i dr.).

Rasad rajčice za ranu proizvodnju, kao i za proizvodnju za plastenike, pikira se (presađuje) kad razvije 1-2 prava lista, (obično 20 dana nakon sjetve), u plastične PVC lonce promjera 8- 10 cm ili tresetne kocke 10×10 cm.

Za proizvodnju rajčice iz presadnica potrebna je sljedeća količina sjemena: za pikirane presadnice 6-8 g/m2, a za ne pikirane oko 2 g/m2. Za uzgoj presadnica golog korijena, prije sjetve, smjesa se zbije daskom. Ako se sije u redove, razmak redova je 4-5 cm, dubina sjetve je 1.5-2 mm, a razmak između sjemenki je 2 cm. Tako se dobiju vrste i neizdužene sadnice. Nakon sjetve, sjeme se pokrije supstratom debljine 2 cm, zatim se malo pritisne i dobro zalije. Kod sjetve se obično čine dvije pogreške: sije se ili previše plitko ili previše gusto. To dovodi do nicanja sjemena koje iznosi sjemenske opne koja kotiledone dugo drži sastavljene i uvjetuje njihovo nenormalno razvijanje. Isto se događa ako je tlo previše rastresito. Da bi se to izbjeglo, proizvođači presadnica obično nakon sjetve i zalijevanja pokriju lijehu prozirnom plastikom ili novinama da bi se održala povoljna vlaga. Taj se pokrov drži do pojave prvih znakova nicanja. Tako se štedi u radnoj snazi potrebnoj za obavljanje zalijevanja, a omogućuje se i ravnomjerna vlaga.

Gnojidba plodovitog povrća

Zajednička značajka plodovitog povrća je ta da su dijelovi koji se koriste u prehrani plodovi nastali iz cvijeta. Najrašireniji predstavnici ove skupine su krastavci, rajčica, paprika, patliđan, dinja, lubenica i buča. Plodovito povrće se odlikuje visokim sadržajem vode, malom hranjivom vrijednošću i bogatstvom minerala i vitamina.

Paprika, rajčica i patliđan proizvode se iz presadnica, a krastavci, dinje, lubenice i buče se najčešće siju izravno, osim za ranu proizvodnju za koju se također koriste presadnice. Još jedna zajednička značajka je da se radi o povrću osjetljivom na povećanu koncentraciju klora, koji je sastavni element nekih NPK gnojiva. Stoga se u njihovoj gnojidbi koriste sulfatna gnojiva poput NPK 7-14-21. To su kulture koje vrlo dobro reagiraju na gnojidbu organskim gnojivima. Najčešće se u gnojidbi koristi stajski gnoj koji je najbolje u jesen ili rano u proljeće zaorati u količini 25 – 40 kg/m².

Primjer gnojidbe paprike, rajčice i patliđana:

– NPK 7-14-21 700 kg/ha zaorati u osnovnoj obradi
– UREA 150 kg/ha unijeti pred sadnju
– NPK 7-14-21 300 kg/ha unijeti pred sadnju
– KAN 100 – 150 kg/ha 2 do 3 prihrane

Rajčicu i papriku nakon formiranja plodova treba folijarno prihranjivati s 2 postotnom otopinom Fertine Ca zbog velike osjetljivosti na nedostatak kalcija koji se manifestira u obliku suhe truleži vrha ploda. Prska se svakih 10 do 14 dana. Da bi se biljkama osigurali i drugi mikroelementi potrebno je primjenjivati i Fertinu P u koncentraciji 0,5 – 2 posto svakih 10 do 14 dana poečevši od stadija kada biljke imaju razvijena 4 – 5 mladih listova.

Primjer gnojidbe krastavaca:

– NPK 7-14-21 800 kg/ha unijeti u predsjetvenoj pripremi
– UREA 100 kg/ha

Krastavac se tijekom vegetacije može folijarno prihraniti sa 1 – 2 postotnom otopinom Fertine P. Prihrana se može obaviti zajedno sa primjenom zaštitnih sredstava. Fertina P primjenjuje se 2 – 3 puta tijekom vegetacije u razmacima 10 do 14 dana.

Primjer gnojidbe dinje i lubenice:

– NPK 7-14-21 1500 kg/ha 2/3 zaorati u osnovnoj gnojidbi, a 1/3 unijeti u predsjetvenoj pripremi
– UREA 150 kg/ha
– KAN 150 kg/ha prihrana prije zatvaranja redova

Nakon zametanja plodova može se obavljati folijarna prihrana s 2 postotnom otopinom Fertine P i Fertinom Ca.

Suzbijanje lukove muhe

Lukova muha ima 2-3 generacije godišnje. Prezimi kao kukuljica u tlu. Let muha počinje u drugoj polovici travnja i može se protegnuti do polovice svibnja, ovisno o klimatskim prilikama. Nakon parenja muha odlaže jaja između listova luka, na vrat korijena mladih biljaka, na lučicu ili u tlo neposredno uz biljku, i to u skupinama po 5-12 jaja.

Nakon 3-8 dana iz jaja izlaze ličinke koje se ubušuju u mlade stabljike luka gdje se hrane. Posljedica je ishrane žućenje lišća, biljka vene i suši se. Za 15-20 dana završi razvoj ličinki koje izlaze iz biljke i kukolje se u tlu na 10 cm ili u biljci. Stadij kukuljice završava za oko 14 dana i u lipnju ili početkom srpnja javlja se muha druge generacije. Štete ove generacije znatno su manje jer je luk dobro razvijen. Ova generacija može nanijeti veće štete na poriluku. U povoljnim godinama u kolovozu mogu se javiti i odrasli oblici treće generacije.

Gdje se lukova muha redovito javlja, treba provesti preventivnu zaštitu primjenom granuliranih insekticida prije sjetve ili sadnje pripravcima, kao što su Dursban G 7,5 i Finish G 7,5 koji se inkorporiraju u redove ili prskanjem površina uz obvezatnu inkorporaciju pripravcima Pirifos EC, Finish E 48, Pyrinex 48 EC, Califos 48 EC. Suzbijanje se može obaviti u vrijeme leta muhe prve generacije zalijevanjem biljaka propravcima Chromogor 40 i Rogor 40. Obvezatno voditi računa o karenci, pogotovo na mladom luku.